Svi smo imali kupovine zbog kojih smo se pokajali. Osećaj kajanja nakon kupovine poznat je kao „buyer’s remorse syndrome“. Javlja se kako nakon velikih kupovina, poput automobila ili nekretnina, tako i kod manjih impulsivnih trošenja.
Zašto dolazi do kajanja?
Fenomen kajanja kupca povezuje se sa psihološkom teorijom kognitivne disonance – stanjem psihološke nelagode koje nastaje kada su najmanje dva elementa mišljenja u suprotnosti.
Kajanje kupca je primer disonance nakon donošenja odluke – osoba oseća stres zbog odluke koju je donela i pokušava da smanji tu nelagodnost. Što više resursa – novca, vremena i mentalne energije – uloži u donošenje odluke o kupovini, veća je verovatnoća da će doći do sloma i mentalnog opterećenja.
Tri elementa su povezana sa osećajem disonance nakon kupovine – napor, odgovornost i posvećenost.
Kada odlučujemo o kupovini koja zahteva dosta truda i napora, uz kasniju veliku posvećenost (dugoročnu obavezu u vezi sa kupljenim proizvodom), veća je verovatnoća da će doći do disonance, tj. preispitivanja i kajanja nakon kupovine.

Na primer, kupovina nekretnine ima visok nivo posvećenosti jer se one obično kupuju na duže staze.
U fazi pre kupovine, kupac često oseća pozitivne emocije vezane za kupovinu, poput želje, uzbuđenja i iščekivanja zadovoljstva koje će korišćenje proizvoda doneti. Međutim, nakon kupovine, negativni aspekti postaju izraženiji: uviđanje propuštenih prilika (tzv. trošak propuštenih alternativa) i smanjenje kupovne moći.
Istraživanja pokazuju da 64% milenijalaca žali zbog kupovine prve nekretnine, najčešće zbog visokih troškova održavanja.
Razlozi javljanja kajanja mogu biti kupovina nekretnine uz zaduživanje, nailaženje na neodobravanje okoline prema predmetu, kasnije preispitivanje vrednosti i potrebe za kupljenim objektom…

Kako se izboriti sa osećajem kajanja nakon kupovine nekretnine
Definišite budžet! Praćenje troškova i primena pravila „24 sata“ (čekanje pre kupovine) mogu pomoći u sprečavanju impulsivnih kupovina. Kada je reč o kupovini nekretnine, dobro bi bilo da se vremenski okvir donošenja odluke proširi i da se posavetujete sa osobama koje se razumeju u tematiku.
Prihvatanje. Zastanite i razmislite o situaciji – koje su prednosti, koje su mane, koje su vaše brige i potencijalna rešenja za njih. Ovakva refleksija će vam pomoći da racionalno sagledate stanje stvari, umesto da vas impulsi i emocije preplave.
Odluka se donese i živi s njom – ne vraćamo se unazad, jer tamo ne idemo. 🙂