Vi ste ovde
Početna > Razno > Domovi u Jugoslaviji: između nostalgije, improvizacije i prvih „modernih“ uticaja

Domovi u Jugoslaviji: između nostalgije, improvizacije i prvih „modernih“ uticaja

Devedesete godine u bivšoj Jugoslaviji bile su period velikih promena, nesigurnosti i ograničenih resursa, ali upravo u takvom kontekstu nastajao je i vrlo prepoznatljiv stil uređenja doma. Enterijeri tog vremena nisu pratili globalne trendove u realnom vremenu, već su ih na svoj način reinterpretirali kroz ono što je bilo dostupno, dugotrajno i često praktično i improvizovano.

U tom periodu dominantna ideja bila je trajnost. Nameštaj se birao tako da „ostane zauvek“, pa su dnevne sobe najčešće imale masivne regale, vitrine i garniture koje su zauzimale centralno mesto i praktično definisale ceo prostor. Tamniji tonovi drveta, furnir i lakirane površine bili su gotovo standard, dok je estetika uglavnom bila u drugom planu u odnosu na funkcionalnost.

Veliku ulogu imala je i domaća industrija nameštaja koja je tada i dalje bila snažno prisutna. Brendovi i proizvođači iz tog perioda, poput Šipada, oblikovali su izgled brojnih domaćinstava širom regiona. Uz njih, u mnogim domovima su se nalazili i uređaji poput Gorenja, koji su važili za pouzdane i dugotrajne, često prisutne godinama, pa čak i decenijama. Nameštaj se retko menjao, češće se prenosio, prilagođavao novim stanovima ili jednostavno „živeo“ kroz više faza jedne porodice.

Enterijeri su pritom bili bogati teksturama i slojevima. Teške zavese, čipkasti miljei, šareni tepisi i navlake za sofe bili su gotovo neizostavan deo doma. Nije se težilo minimalizmu, već osećaju punoće i topline; svaki komad imao je neku svoju zaštitu, svoj sloj i svoje mesto u prostoru. Dom je delovao nekako ispunjeno, sa namerom, skoro kao da je svaki kutak imao svoju funkciju i simboliku.

Iako su devedesete bile ekonomski i politički teške, upravo tada su kroz medije, dijasporu i dostupnije informacije počeli da dolaze i prvi jači zapadni uticaji. U nekim domovima pojavljuju se svetliji tonovi, jednostavnije linije nameštaja, staklo i metal kao moderniji materijali, pa čak i prvi nagoveštaji otvorenijih prostora i „open space“ koncepta. Inspiracije iz italijanskog i nemačkog dizajna polako počinju da menjaju dotadašnji vizuelni jezik stanova.

Dom je u tom periodu imao mnogo veću ulogu od estetike. Bio je mesto stabilnosti u spolja nestabilnom svetu, prostor koji treba da traje, da štiti i da okuplja. Zato su enterijeri često delovali teški i puni, ne kao dizajnerska odluka, već kao odraz potrebe za sigurnošću i kontinuitetom.

Danas se stil iz devedesetih vraća kroz retro i vintage reinterpretacije, ali u potpuno drugačijem kontekstu. Nekadašnji regali i tamno drvo postaju estetski izbor i nostalgija, dok se čipkani detalji i slojeviti enterijeri vraćaju više kao dekorativni statement nego kao svakodnevna potreba. U tom smislu, devedesete u enterijeru danas ne žive kao kopija, već kao sećanje koje se ponovo čita kroz savremeni dizajn.

Izvor : NadjiDom.com 

Top